Na sred sela j križ, hodi mila bliz. Prlje neg na vojnu projdem da ti se potužim.
Mila j pokleknula, dva prste j zdignula I na Boga je prisegla da će mu bit vjerna.
Prošlo j ljeto dan e j mila odala. Na klinčaca na vojnici ona j pozabila.
Mili j domom pisal, za milu je pital. Tovaruši su mu najzad, da se je odala.
Veljek se je skočio i “urlaub” si je sprosil. Projde doli uz potočić pod mile obločić.
Puškicu va ruka, s prahom napunjenu. Striljil joj je va srdašce nevjerne rožice.
Ona j zakriknula, Jezuš i Marija, ovo j moja skradnja ura! veljek se j zrušila.
Zato vi divojke peldu si Zamite ča milomu obećate, toga i držite.