Na Stinjaki po ulici pjevaju junaki
Nje sumljivo nenavidni gledaju žandari
Nimško uho nebi htilo čuti rič hrvatsku
Vidi tiči i pak mirno pjevajte po našu!
Sestre, brati - svi hrvati – branite čaj naše.
Ne pustimo nogom gazit, ni pjesme, ni majke
Jedan mladić domom ide, još si vesel jači.
Kad se šeće mimo crikve zovu ga žandari
Po hrvatsku pjevat ovde nije dopušćano
Poj u crikvu uz orgule grlo deri tako
Ah gospodo, nek u crikva imamo još prava.
Zvana crikav ne bi smila pjevat rič hrvatska
Ne žandari, ča činite lomi naše pravo!
Zeti oni, ča nam ide, nikad si ne damo Sestre, brati
Gumištabom se zagrozi žandarova ruka.
Junak prsa prepoloži: Udri ko se ufaš
Klone ruka jadovita i uz psovku mraznu.
Prem je naše jačke sita, ugne se kuražu. Sestre, brati