Nasred sela, nasred sela, stoji jedan visok bor.
Ravno bora, ravno bora je moje rožice dvor.
U dvoru je, u dvoru je, jedan vrtljac zgrađeni,
va njem bere, va njem bere rožica cvijeće meni.
Rožica je, rožica je, milo cvijeće pobrala.
Pod zelenim, pod zelenim borom ona j zaspala.
Čula j va snu, čula j va svu, milo spivat ptičicu
ka j zbuđala, ka j zbuđala, vako mladu rožicu.
Stan se, stan se, divojčica, ar si ovde zaspala.
Uvenulo j, uvenulo j, cvijeće ko si pobrala.
Milo cvijeće, milo cvijeće zaran je uvenulo.
Ostavil me j, ostavil me j koga j srce ljubilo.