Mirno spavaj, dušo moja, noć je ’ladna, zvizda tvoja sjaja nima. Na sto vrata ja san kuca’, tople riči, mrvu srca nigdi’ nima. Pismo mala reci svima, moj je život pusta stina- mira nima. Miljun pasi ja san proša’, sad se pitan, ’di san doša’ - sriće nima. Skalinada, Skalinada, tu se penje, tu se pada, to je sudba to je nada, Skalinada. Skalinada, Skalinada, svaki korak jedna skala, svaka skala jedna nada, Skalinada.
Sudbo moja, ol ne vidiš na toj stazi, ďdi me vodiš sunca nima. U džardinu o života još mi samo pismo osta - cvića nima. Kad zajeca mandolina sve ću skončat čašom vina nek me nima. Kraj fontane sklopit oči, ona tudju sriću toči - moje nima. Skalinada, Skalinada, tu se penje, tu se pada, to je sudba to je nada, Skalinada. Skalinada, Skalinada, svaki korak jedna skala, svaka skala jedna nada, Skalinada.