Daleki su i prez kraja puti, ki nam kažu lipi svit. Ali najsrićniji su mi ćuti, kad ja morem doma bit. O premilo selo malo uz potočić srebrni, ljubav, ku si srcu dalo, gorit će vjek u meni. O premilo selo malo uz potočić srebrni, ljubav, ku si srcu dalo, gorit će vjek u meni.
Onde, gdje nam mladost lipa cvate, biva svaki najradje. Zato i ja uvik mislim na te, selo moje najlipše. O premilo selo malo uz potočić srebrni, ljubav, ku si srcu dalo, gorit će vjek u meni. O premilo selo malo uz potočić srebrni, ljubav, ku si srcu dalo, gorit će vjek u meni.
Onde, kade mi je zipka stala u hižici malenoj, željim da bi sudbina mi dala i dočekat konac moj. O premilo selo malo uz potočić srebrni, ljubav, ku si srcu dalo, gorit će vjek u meni. O premilo selo malo uz potočić srebrni, ljubav, ku si srcu dalo, gorit će vjek u meni.
Bar nas kamo sudbina otpelja, širok je i dalek svit. svenek ćemo bit puni veselja, ali dom svoj ljubiti. O premilo selo malo uz potočić srebrni, ljubav, ku si srcu dalo, gorit će vjek u meni. O premilo selo malo uz potočić srebrni, ljubav, ku si srcu dalo, gorit će vjek u meni.